Afazija
stečeni poremećaj jezičke komunikacije uzrokovan lezijom mozga i ispoljava se poremećajima na lingvističkom nivou (nerazumevanjem tuđeg govora ili nemogućnošću produkcije sopstvenog govora, kao i teškoćama u pisanju, čitanju, računanju, ponavljanju), kao i poremećajima na kognitivnom nivou (deficitima pažnje, pamćenja i mišljenja).
Najčešće se javlja kao posledica:
- Cerebrovaskularnih oboljenja i poremećaja (moždanog udara, tranzitornog ishemičkog ataka, tromboze, embolije, hemoragije..)
- Traumatskih oštećenja mozga : otvorene i zatvorene povrede glave
- Zapaljenjska oboljenja CNS-s: encefalitisi, apscesi mozga, meningitisi
- Intrakranijalni tumori
- Progresivne bolesti CNS-a: demencije
- Metabolički poremećaji
- Nutritivni poremećaji.
Afazije se ispoljavaju u velikom broju različitih kliničkih sindroma, gde se izdvajaju klasični afazički sindromi, afazije sa poremećajem jednog modaliteta govora, supkortikalne afazije i posebni oblici afazija.
Logopedska dijagnostika afazija se sprovodi neurolingvističkim testiranjem. Ovo testiranje podrazumeva detaljno ispitivanje govorno-jezičkog statusa kako bi se detektovali problemi razumevanja, produkcije, imenovanje, ponavljanja, čitanja, pisanja, računanja kao i odsustvo uvida u sopstveni deficit.
Logopedsko – afaziološki tretman podrazumeva pre svega sprovođenje neurolingvističkog testiranja, nakon čega se određuje vrsta tretmana, način i vreme trajanja, prema obliku patologije, odnosno tipu jezičkog poremećaja. Vreme trajanja tretmana je uslovljeno psihofizičkom sposobnošću pacijenta. Sadržaj tretmana je pilagodljiv individualnim sposobnostima pacijenta.