Orofacijalni miofunkcionalni poremećaji (OMP)
poremećaji koji zahvataju funkcije mišića jezika, usana, kao i vilicu i lice.
Mogu biti rezultat nepravilnih oralnih navika, kao što su sisanje palca ili prsta, ograničeni nosni disajni putevi usled alergija, strukturne abnormalnosti, razvojne ili neurološke abnormalnosti i nasledne predispozicije.
Često, ali ne u svim slučajevima, postoji i poremećaj artikulacije.
Neki od orofacijalnih miofunkcionalnih poremećaja su:
- Slabost jezika (jezik između zuba pri gutanju)
- Disanje na usta (usne razdvojene/usta otvorena u mirovanju usled nekih alergija, uvećanih krajnika)
- Malokluzije vilice (kao što je prezagriz, podgriz ili otvoreni zagriz usled produženog sisanja prsta ili varalice)
- Frenulum (resica ispod usne ili ispod jezika/lingvalna)
Ko postavlja dijagnozu?
Dijagnostiku prvenstveno sprovodi stomatolog, ortodont, ORL specijalista, a zatim i logoped.
Šta podrazumeva terapija orofacijalnih miofunkcionalnih poremećaja?
Orofacijalna miofunkcionalna terapija može uključivati vežbe koje poboljšavaju snagu, pozicioniranje i koordinaciju mišića usta i grla.
Ukoliko dete ima problem gutanja ili žvakanja, logoped može preporučiti da određenim aparatom za merenje jačine snage jezika i ostalih struktura dijagnostikuje, a tokom tretmana koristeći određene “sonde” (kao što su slamke, špatule, žvakalice) poboljša sam akt gutanja.
Logopedski tretman podrazumeva i rad na nepravilnom izgovoru glasova usled gore nabrojanih poremećaja.